Novosti

SLAVKO MARIN, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne

Lovački Savez HB
Govor na svečanoj akademiji u povodu proslave 25. obljetnice utemeljenja Saveza (Mostar, 14. listopada 2017.)


Štovane dame i gospodo,
poznata izreka i mudrost kaže da je povijest učiteljica života i da nema budućnosti onaj tko zaboravlja svoju prošlost!
Bosna i Hercegovina kroz svoju je povijest prošla sva razdoblja razvoja lova karakteristična za povijesna razdoblja razvoja ljudskog društva, a zbog svojih prirodnih ljepota i bogatstva divljači, oduvijek je imala vrhunske preduvjete za bavljenje lovom.
Međutim, sliku iskonske ljepote često je, kroz povijest, remetila slika surove životne stvarnosti, brojnih seoba naroda, stalnih ratova i nemira, višestoljetne okupacije, čestih promjena vlasti i društvenog uređenja, što je znatno utjecalo na ovdašnje životne prilike, pa i na lovstvo.
Najstariji stanovnici Bosne i Hercegovine bili su Iliri, vješti ratnici i lovci, kojima je lov bio omiljena junačka zabava. Uz Ilire, ove su prostore u prošlosti naseljavali Kelti, surovi ratnički i lovački narod, poznat po izvrsnim lovačkim psima o kojima su pisali pisci toga doba, pa i sam Aristotel.
Dolaskom rimskih legija na ove prostore lov poprima novu dimenziju jer bogati pripadnici rimskog društva love isključivo iz zabave, a lov dobiva i zakonski status.
Nakon Rimljana prostore Bosne i Hercegovine naseljavaju Slaveni koji su kao nomadi bili prirodno vezani za lov. Lovili su radi krzna i mesa, a njihovi su vladari lov smatrali viteštvom. Među Slavenima posebno su se isticali Hrvati, koji u ovim krajevima zatiču prostrane šume bogate raznovrsnom divljači, što je bio jedan od razloga da zauvijek ostanu na ovim prostorima. S obzirom na to da su bili narod s izraženom ratničkom tradicijom, svoje oružje upotrebljavali su u lovu i prilagođavali ga lovnim potrebama. Uz tradicijske običaje koje su donijeli sa sobom, Hrvati povijesnim slijedom prihvaćaju društvene i duhovne tekovine i način življenja naroda zapadne Europe.
Osnova života u srednjovjekovnoj bosanskoj državi bio je feudalni sustav prilagođen domaćoj tradiciji i plemenskim običajima. Jačanjem veza s europskim dvorovima, bosansko-hercegovački vladari sve više preuzimaju običaje europskog plemstva. Među njima je i bavljenje lovom kao omiljenom plemićkom zabavom, a osobita zabava i privilegij plemstva bio je lov sa sokolima kojim se ponosila feudalna vlastela poput moćnog hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića, koji je kao mladi lovac na konju, sa sokolom na ruci, prikazan u Hrvojevu misalu, a sličan motiv lova prikazan je i na stećku u Čerinu kod Čitluka.
S turskim osvajanjem Bosne i Hercegovine zavladale su potpuno drugačije životne prilike. Glavna turska preokupacija bila je lov i rat. Begovi i age su vojevali, teferičili i lovili, a raja je kulučila, hajdukovala i kradom lovila. Turska vlast nije imala zakona o lovu niti je poznavala lovne propise pa je svatko mogao slobodno loviti kako je znao i koliko je htio. Dlakavu divljač lovili su vatrenim oružjem uz pomoć lovačkih pasa, a pernatu uz pomoć ptica grabljivica. O lovu sa sokolima piše i poznati franjevac i lovac fra Grgo Martić, opisujući lovačku družinu u posavskim poljima kao one „koji nose na rukah jastrebe što po polju prepelice trijebe“. Brojna svjedočanstva govore o četiri stoljeća turske vladavine koja je ostavila snažan orijentalni pečat svemu pa i lovstvu na ovim prostorima, osobito kroz običajno pravo lova koje se zadržalo do današnjih dana.
Austro-ugarskom aneksijom Bosne i Hercegovine pokreću se brojne reforme pa tako nastaju potpuno nove prilike i u lovstvu. Austrijska uprava 1893. godine donosi prvi Zakon o lovu u povijesti Bosne i Hercegovine, temeljem kojeg su ustanovljena zaštićena područja za divljač: Kruščica, Čvrsnica, Prenj, Bjelašnica, Zelengora i Hrbljina. U ovom razdoblju osnivaju se i prva lovačka društva, u Sarajevu i Mostaru.
Cjelokupno razdoblje austro-ugarske vlasti, u lovnom smislu, karakterizira organizirano lovno gospodarenje, ustanovljenje zaštićenih područja, zaštita ugroženih vrsta divljači, izgradnja lovne infrastrukture, te izobrazba kadrova u lovstvu, a pozitivne promjene u lovstvu pratio je i jak utjecaj zapadne lovne kulture i običaja.
Sređene lovačke prilike u Bosni i Hercegovini trajale su do početka Prvog svjetskog rata. U poratnim godinama otpočelo je masovno izlovljavanje divljači, a lovstvo je postalo sporedni ogranak šumarstva. U tom su razdoblju u Bosni i Hercegovini postojala organizirana lovačka udruženja, a 1925. godine u Sarajevu je osnovan Savez lovačkih društava Bosne i Hercegovine. Savez je imao svoje glasilo „Posavski lovac“. Godine 1931. donesen je Zakon o lovu, po kojem su vlasnici zemljišta stekli pravo lova na vlastitom zemljištu. Sporazumom Cvetković-Maček osnovana je Banovina Hrvatska kojoj su pripala mnoga najkvalitetnija i najljepša bosansko-hercegovačka lovišta.
Ovakve prilike u lovstvu trajale su do početka Drugog svjetskog rata. Bosna i Hercegovina tijekom rata bila je u sastavu Nezavisne Države Hrvatske. U tom su razdoblju lovstvo i lovačka društva bili organizirani u Savez lovačkih društava Nezavisne Države Hrvatske. Savez je imao dva odsjeka: Odsjek za zakupni sustav lova sa sjedištem u Zagrebu i Odsjek za regalni sustav lova sa sjedištem u Sarajevu.
Po završetku rata Bosna i Hercegovina ušla je u sastav nove, socijalističke Jugoslavije. Nakon rata obnavlja se rad lovačkih društava, koja 1946. godine osnivaju Savez lovaca Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu. Iste godine pokrenut je „Lovački list“, a lovci osnivaju i Kinološko udruženje Bosne i Hercegovine. Slijedi razdoblje intenzivnog razvoja lovstva koje, uz pomoć države i represivnog aparata, doživljava svoj istinski procvat. Razvoj lovstva pratili su i trendovi vezani za lovačku etiku koji su bili u duhu komunističkog društvenog uređenja. Tako je Skupština Lovačkog saveza Jugoslavije, godine 1982., donijela Kodeks lovaca Jugoslavije kojim se lovstvo proklamiralo kao sport i rekreacija namijenjena širokim narodnim masama, radnim ljudima i građanima. Lov je i u socijalističkom sustavu, međutim, bio privilegij vlastodržaca, moćnika i ljudi na najvišim državnim, partijskim, policijskim i vojnim dužnostima. Ova spoznaja govori da je i lovstvo u tom razdoblju, poput mnogih drugih životnih sfera, imalo svoju skrivenu, tamnu stranu, koja baca mrlju na njegova svijetla postignuća i njegov uzlet do svjetskih lovačkih visina.
Velika politička previranja, koja su se početkom devedesetih godina prošlog stoljeća dogodila na ovim prostorima, rezultirala su raspadom Jugoslavije i agresijom na Bosnu i Hercegovinu. Suočeni s ratnom opasnošću i svjesni neodlučnosti tadašnjeg državnog vodstva, Hrvati Bosne i Hercegovine, 18. studenog 1991. godine, osnivaju Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu, kao političku, kulturnu, ekonomsku i teritorijalnu organizaciju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Iako su, u državama koje su se smjenjivale na ovim prostorima, lovačke organizacije bile vezane za državni ustroj, hrvatski su lovci u presudnim povijesnim trenucima preuzeli sudbinu u svoje ruke i odlučno stali u obranu hrvatskog naroda i hrvatskih prostora u Bosni i Hercegovini. Bio je to zasigurno njihov najdragocjeniji doprinos vlastitom narodu i domovini.

Govor na svečanoj akademiji u povodu proslave 25. obljetnice utemeljenja Saveza
O ulozi lovaca i lovačkog oružja u Domovinskom ratu konačni sud dat će povijest, ali jedno je sigurno: Lovci su u Domovinskom ratu ispisali svijetle stranice hrvatske povijesti u Bosni i Hercegovini. Bili su odani vojnici svoga naroda, najhrabriji bojovnici u prvim redovima, zapovjednici postrojbi i visoki vojni časnici. Danas su opet i zauvijek, vječni stražari na braniku domovine!
U vihoru rata kidaju se sve niti organiziranog lovstva, gase se lovačke organizacije, a lovišta i divljač prepuštena su bezvlašću i ratnom kaosu. U cilju očuvanja kontinuiteta lovstva, zaštite prirode i divljači te ponovnog organiziranja lovaca i lovačkih društava u jedinstven lovački savez, lovci s prostora Hrvatske zajednice Herceg Bosne, 20. listopada 1992. u Širokom Brijegu donose odluku o utemeljenju Lovačkog saveza Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. „Hrvati moraju konačno, za sva vremena, utemeljiti vlastite institucije i dovesti ih do savršenstva“, istaknuo je Marinko Hrkać, novoizabrani predsjednik Saveza, na utemeljiteljskoj skupštini. Bila je to povijesna odluka za hrvatsko lovstvo, kojom su Hrvati, prvi put u svojoj trinaest stoljeća dugoj povijesti na ovim prostorima, stekli vlastiti lovački savez. Rad Saveza nakon utemeljenja odvijao se u ratnim okolnostima i sve aktivnosti bile su izravno pod utjecajem ratnih događanja na prostoru Bosne i Hercegovine.
Nakon Domovinskog rata uslijedila je obnova u svim područjima života, pa tako i u lovstvu. Održavaju se obnoviteljske skupštine lovačkih društava. Savez brojčano, organizacijski i personalno jača, širi svoj utjecaj i aktivnosti, što dovodi do poboljšanja prilika u lovstvu. Provode se inventure u lovištima, procjenjuju se ratne štete, obnavljaju se porušeni i grade novi lovni objekti, organizira se zaštita divljači. U svibnju 1994., na Mostarskom blatu, Savez organizira prvo natjecanje u gađanju glinenih golubova, a u lipnju i prvu reviju pasa svih pasmina, također u Širokom Brijegu.
Na skupštini Saveza održanoj 1996. u Vitezu, na zadovoljstvo hercegbosanskog lovačkog i kinološkog korpusa, utemeljen je Kinološki savez Herceg-Bosne. Tijekom 1996. održano je drugo natjecanje članica Saveza u lovnom streljaštvu, a 18. srpnja 1996. u Lovačkom društvu „Galeb“ iz Čapljine organiziran je prvi lovački ispit.
U studenom 1997. vodstvo Saveza donosi odluku o pokretanju Hoopa!, lovačkog i kinološkog glasila, o čijem značenju najbolje govore riječi fra Petra Krasića, jednog od njegovih osnivača: „Ovaj lovačko-kinološki list jedan je od egzistencijalnih imperativa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Njime se treba buditi samosvijest i hrabrost živjeti na svojim ognjištima i stjecati životna mudrost za nova vremena.“
U Vitezu je 1999. održana skupština Saveza na kojoj je donesena odluka o izradi lovnogospodarskih osnova za lovišta kojima gospodare lovačke udruge članice Saveza, što je jedna od najznačajnijih poslijeratnih odluka Saveza vezanih za segment lovnog gospodarenja. Ovu skupštinu obilježila je i prva poslijeratna izložba lovačkih trofeja.
Sagledaju li se pozorno sve navedene aktivnosti, jasno je da se jednim kronološkim nizom polako slagao cjelovit mozaik najznačajnijih segmenata lovstva. Od zaštite divljači i njezina staništa, obnove i uređenja lovišta, lovnog streljaštva, lovne kinologije, lovne izobrazbe, do izrade lovnogospodarskih osnova i izložbe lovačkih trofeja. Sve ove aktivnosti, bez ičije pomoći, inicirali su, organizirali, financirali i provodili lovci, kao istinski zaštitnici prirode i divljači. Oni su u poslijeratnom razdoblju, zbog stalne brige i skrbi za divljač, vlastitim novcem i radom u lovištima izgradili stotine različitih objekata za uzgoj divljači, unijeli tone različitih vrsta hrane za njezinu prihranu, te unijeli tisuće primjeraka žive divljači.
Organiziranjem lovstva i lovne kinologije, zaštitom prirode i divljači, izradom normativno-pravne dokumentacije, izobrazbom lovaca i pokretanjem lovačkog glasila, Savez je stvorio preduvjete za još jedan odvažan korak. Istaknuo je kandidaturu za prijam u članstvo CIC-a, Međunarodnog savjeta za lov i očuvanje divljači. Na Generalnoj skupštini CIC-a u svibnju 1999. godine u Milanu, Lovački savez Herceg Bosne primljen je u punopravno članstvo ove krovne svjetske lovačke organizacije.
Ovaj povijesni međunarodni uspjeh proslavljen je u lipnju 2000. godine, na svečanoj skupštini Saveza u Mostaru, dodjelom prvih odličja Saveza i potpisivanjem povijesnog Sporazuma o suradnji s Hrvatskim lovačkim savezom.
Prijam u CIC bio je poticaj da se krene u kvalitetnije organiziranje lovstva i na državnoj razini. U tom su smislu predstavnici triju nacionalnih lovačkih saveza u BiH u Sokolcu u travnju 2001. dogovorno utemeljili Savjet lovačkih saveza Bosne i Hercegovine, kao krovno organizacijsko, koordinacijsko i savjetodavno tijelo za lovstvo u Bosni i Hercegovini.
Na blagdan svetoga Huberta 2002. godine, Savez je u Širokom Brijegu svečano i dostojanstveno obilježio desetu obljetnicu svoga utemeljenja. Tim je povodom izdana Monografija Saveza, koja slikom i riječi, na impresivan način, promovira Savez, njegove članice i cjelokupno hrvatsko lovstvo u Bosni i Hercegovini.
Međunarodna priznanja i uspjesi Saveza nastavili su se i u 2003. godini. Na Generalnoj skupštini FACE-a, održanoj u rujnu 2003. na Cipru, Savez je primljen u punopravno članstvo ove krovne europske lovačke organizacije.
Značajan pomak u organiziranju lovstva na državnoj razini dogodio se 20. travnja 2004. u Sarajevu, kada su predstavnici triju lovačkih saveza potpisali Memorandum o obliku organiziranja i suradnje lovačkih saveza na prostoru Bosne i Hercegovine, a nakon sarajevskog Memoranduma, u Parku prirode Blidinje održana je skupština Saveza na kojoj je godina 2004. proglašena „Godinom borbe protiv krivolova“.
U uznapredovalom hercegbosanskom lovstvu sve se više osjećao nedostatak valjane zakonske regulative koja bi na adekvatan način odredila smjernice njegova budućeg razvoja. Osjećajući zakonski vakuum, vodstvo Saveza kod resornog federalnog ministarstva pokreće inicijativu koja je rezultirala donošenjem novog Zakona o lovstvu Federacije BiH, koncem srpnja 2005. godine. Novi zakon donio je dobra rješenja i suvremen pristup lovstvu, ali je u nekim svojim odredbama ostao nedorečen, što stvara dvojbe i zapreke u njegovoj implementaciji. Zakon je dao punopravni status Savezu i njegovim članicama te potvrdio postojeću organizaciju lovstva na području Federacije BiH.
Petim Prvenstvom članica Saveza u lovnom streljaštvu, održanim početkom kolovoza 2005. u Odžaku, nakon nekoliko godina stanke započinje novi pristup ovoj lovnoj aktivnosti. Od tada pa do danas, lovno streljaštvo se afirmiralo kao jedan od najznačajnijih segmenata lovstva i rada Saveza. Redovito se održavaju streljačka natjecanja, često to bude na novoizgrađenim streljanama, a strijelci Saveza postižu vrhunske rezultate na domaćim i međunarodnim streljačkim natjecanjima.
U Livnu je 1. srpnja 2006. održana skupština Saveza, na kojoj su se dogodile značajne organizacijske i personalne promjene koje su otvorile novo poglavlje u njegovu radu. Savez je dobio novi Statut i novo vodstvo, na čelu s Ilijom Vrljićem, koje daje novi zamah radu Saveza. U idućem razdoblju izmjenjuju se brojne aktivnosti na domaćem i međunarodnom planu od kojih su najznačajnije svečanost u povodu izlaska 50-og broja Hoopa!, sudjelovanje na skupštinama CIC-a i FACE-a u Beogradu i Bruxellesu, te svečano obilježavanje 15. obljetnice utemeljenja Saveza, 17. studenog 2007. u Mostaru.
Značajnu potporu pozitivnim kretanjima u lovstvu tijekom 2006. i 2007. godine dalo je Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva svojim programom „Poticaji za lovstvo“, kojim su financirani projekti reintrodukcije i zaštite ugroženih vrsta divljači te izgradnje lovne infrastrukture u lovištima.
Nakon novčanih uslijedili su i stručni poticaji razvoju lovstva izradom tri stručne studije veoma značajne za budući razvoj lovstva u Bosni i Hercegovini.
U organizaciji triju lovačkih saveza, odnosno Savjeta lovačkih saveza BiH, a pod visokim pokroviteljstvom Vijeće ministara BiH, u Sarajevu je od 4. do 6. lipnja 2008. održana sjednica CIC Koordinacijskog foruma za srednju i jugoistočnu Europu. Bio je to najznačajniji međunarodni događaj u povijesti lovstva Bosne i Hercegovine. Tom prigodom čelnici CIC-a posjetili su Mostar i Lovački savez Herceg Bosne, što je svakako veliko priznanje njegovu radu i aktivnostima. Među povijesne događaje može se svrstati i skupština Sveza održana 2009. u Mostaru koja je okupila brojne goste i uzvanike, kremu domaćeg i svjetskog lovstva, a istog je dana održana i sjednica Savjeta lovačkih saveza BiH.
Godinu 2010. obilježila je nova izborna skupština na kojoj su zastupnici svoje povjerenje dali starom vodstvu Saveza, te Generalna skupština CIC-a u Dubrovniku.
Problematika provedbe Zakona o lovstvu dominirala je i tijekom 2011. godine i bila glavna tema većine lovačkih susreta, pa tako i skupštine Saveza održane 25. lipnja u Mostaru, na kojoj su u raspravama zastupnika dominirali problemi proistekli iz neprovedbe Zakona o lovstvu i njihove refleksije na članice Saveza i lovstvo na ovim prostorima.
Usporedo s navedenim aktivnostima, s razine Saveza provodile su se brojne aktivnosti vezane za izobrazbu, odnosno stručno osposobljavanje vlastitoga lovačkog članstva. Tako su uz izobrazbu lovnih pripravnika i polaganje lovačkog ispita, organizirane izobrazbe i polaganje ispita za lovočuvara i ocjenjivača trofeja divljači, zatim edukacija kadrova u lovačkim udrugama, te edukacijski lovovi i posjeti uzornim lovištima. Također su održani brojni seminari o lovnom zakonodavstvu, lovnoj kinologiji, lovačkoj etici i običajima, prevenciji svinjske kuge i oralnoj vakcinaciji lisica, te stručne radionice dopisnika Hoopa! Kroz ove vidove izobrazbe prošle su tisuće lovaca, koji će stečena znanja primijeniti u svojim matičnim udrugama i lovištima, radeći tako za dobrobit lovstva na ovim prostorima.
Aktivnosti Saveza tijekom 2012. odvijale su se u znaku obilježavanja 20. obljetnice utemeljenja Saveza, koja je svečano upriličena 17. studenog 2012. u Mostaru. Tim je povodom izdana monografija „Dvadeset godina pod stijegom Herceg Bosne“, koja je svojim opsegom, sadržajem, argumentima i slikovitim prilozima ne samo kronika jednog vremena i područja djelovanja Hrvata na prostoru Herceg Bosne, nego i svojevrstan udžbenik povijesti lovstva, lovačke kulture i tradicije.
Početak 2013. obilježio je međunarodni susret čelnika lovačkih saveza Hrvatske, Slovenije, Herceg Bosne i CIC-a, održan sredinom siječnja u Varaždinu, s temom o aktualnom stanju lovstva u regiji i unaprjeđenju suradnje ovih prijateljskih lovačkih organizacija. Nakon Varaždina, uslijedila je još jedna međunarodna aktivnost – sudjelovanje Saveza na CIC Koordinacijskom forumu početkom ožujka u Skoplju, gdje je Savez podnio jako zapažen referat o stanju populacije risa u Bosni i Hercegovini.
U Mostaru je 31. svibnja 2014. održana izborna skupština Saveza na kojoj je izabrano novo vodstvo Saveza i definirana njegova kadrovska, odnosno personalna struktura za iduće četverogodišnje razdoblje. Prvi veliki izazov i veliki uspjeh za novo vodstvo Saveza bio je donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu, kojim su otklonjene zapreke i olakšane procedure dodjele lovišta na korištenje, te u potpunosti zaštićeni interesi članica Saveza, čime se ušlo u procese dugoročnog, organiziranog i planskog lovnog gospodarenja. Nije izostala ni tradicionalno dobra i prijateljska suradnja s Hrvatskim lovačkim savezom i sudjelovanje na međunarodnoj ministarskoj konferenciji u Osijeku, o temi šteta od divljih svinja u zemljama jugoistočne Europe, potom na međunarodnom sajmu lova, ribolova, ekologije i turizma u Bjelovaru, te na proslavi blagdana svetog Huberta u Sinju.
Godinu 2015. obilježili su izobrazba i polaganje lovočuvarskog ispita na razini Županijskih vijeća za lovstvo, kao i značajan izdavački pothvat Saveza – izlazak 100. broja Hoopa!, što je svečano i dostojanstveno proslavljeno sredinom prosinca u Kupresu. Nisu izostale ni aktivnosti Saveza na državnom i međunarodnom planu, od kojih treba istaknuti sjednicu Savjeta lovačkih saveza BiH u Mostaru te sudjelovanje na proslavi u povodu 90 godina Hrvatskog lovačkog saveza, početkom studenog u Zagrebu.
Svoju međunarodnu reputaciju Savez je potvrdio i u 2016., sudjelovanjem na sjednici CIC Koordinacijskog foruma za srednju i jugoistočnu Europu početkom lipnja u slovačkom gradu Nitri, gdje je predstavljao lovstvo Bosne i Hercegovine, a na domaćem planu dominirale su aktivnosti vezane za implementaciju Zakona o lovstvu, pronalaženje trajnog modela financiranja Saveza te rješavanje trajnog prostora za smještaj Saveza.
Sadašnja organizacija i prilike u lovstvu rezultat su višegodišnjeg upornog rada, truda, ulaganja, odricanja i nastojanja hercegbosanskog lovačkog korpusa da lovstvo na ovim prostorima uredi po vlastitoj volji i mjeri i da ga pretoči u prepoznatljiv, suvremen, ekonomski održiv i organizacijski provediv model lovstva u Bosni i Hercegovini.
Lovački savez Herceg Bosne danas je ugledna udruga građana organizirana s ciljem provedbe jedinstvene lovne politike, razvoja i unapređenja lovstva, uzgoja, zaštite i korištenja divljači, lovne izobrazbe, njegovanja lovačke etike i običaja te zaštite prirode i ljudskog okoliša.
Savez djeluje na prostorima Bosne i Hercegovine na kojima većinski žive Hrvati. U članstvu ima oko 10.000 lovaca i 46 članica s prostora Hercegovine, Zapadne i Središnje Bosne te Posavine. Članice su organizirane u šest Županijskih vijeća za lovstvo, a ta su Vijeća zapravo regionalne organizacijske cjeline Saveza.
U institucionalnom, organizacijskom, personalnom i stručnom smislu, Savez je danas nezaobilazan sudionik i kreator svih procesa u lovstvu na državnoj i međunarodnoj razini te jednako tako dostojan promicatelj kulturnih, povijesnih i nacionalnih znamenitosti hercegbosanskog lovca i čovjeka u Bosni i Hercegovini i svijetu.
U dvadeset pet godina postojanja Savez je nanizao impresivan niz uspjeha koji zasigurno ne bi bilo moguće ostvariti bez nesebične potpore i doprinosa brojnih pojedinaca i institucija, a osobito bez potpore vlastitoga članstva, tjl.lovaca beskrajno odanih Savezu i okupljenih oko Saveza kao simbola vlastitog identiteta i ponosa. Oni su najveći zalog i jamstvo sigurnog hoda Saveza ka trećem desetljeću svojega postojanja. Lovci su oduvijek znali tko su i što su, bili su i ostali veliki zaljubljenici u prirodu te brižni, odani čuvari svih vrednota hrvatskog puka. Takvi su, zacijelo, i danas!
Iskreno i od srca zahvaljujem svima koji su na bilo koji način doprinijeli utemeljenju i radu Lovačkog saveza Herceg Bosne. Pozivam vas da odlučno i dostojanstveno idemo dalje putem razvoja i unapređenja našega lovstva i izgradnje naših lovačkih organizacija na dobrobit hercegbosanskog lovačkog korpusa i cjelokupnog lovstva u Bosni i Hercegovini.
Hvala vam i živjeli!