Novosti

LOVSTVO U SREDIŠNJOJ BOSNI NA PREKRETNICI

Lovački Savez HB Kraj svake lovne godine i početak nove za lovce u Središnjoj Bosni je identičan, tj. krajnje neizvjestan. Zašto je to tako, ako su sve lovačke udruge, osim u Gornjem Vakufu/Uskoplju, pristale na predloženi model i formirale treću lovačku udrugu, koja jedina ima pravo podnijeti zahtjev za dodjelu lovišta?

Odgovor na ovo pitanje može se dobiti ako se pozorno analiziraju aktivnosti Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Središnja Bosna. Iz radnih materijala prijedloga Odluke za osnivanje lovišta (u daljnjem tekstu: Odluka) vidljivo je da je ministar, svojom odlukom od 13. rujna 2017., formirao četveročlano Povjerenstvo za izradu prijedloga Odluke. Prema tom dokumentu, predsjednik Povjerenstva koordinira rad i daje radna zaduženja njegovim članovima, Povjerenstvo, također, ima pravo na naknadu za rad koju određuje ministar.

Povjerenstvo je prvi sastanak održalo 12. ožujka 2018., gdje je glavna dvojba bila treba li lovište Gornji Vakuf/Uskoplje ući u nacrt Odluke. Nije teško zaključiti da je sve završilo preglasavanjem. Ostale iznesene primjedbe odnosile su se na nepravilno određen bonitet za neka lovišta i neke vrste divljači, kao i nepravilno definirane granice lovišta „Busovača“. Do sljedećeg, ujedno i posljednjeg sastanka, 16. ožujka ove godine, članovi Povjerenstva trebali su iznijeti primjedbe na prijedlog, o čemu bi se raspravljalo. Opravdane primjedbe trebale su poslužiti za doradu Odluke, koja se, sukladno procedurama, dostavlja predsjedniku županijskog Sabora.

Lovačke su udruge do prijedloga Odluke došle tek nakon posljednjeg sastanka Povjerenstva, što znači da nisu mogle sudjelovati u davanju primjedbi na prijedlog Odluke. A primjedbi je mnogo. Detaljna analiza izvršena je za lovište „Vitez“, a veći dio primjedbi vjerojatno se može odnositi i na ostala lovišta. Samo je nekoliko lovišta („Vitez“, „Busovača“ i „Kiseljak“) pravilno razvrstano – brdska lovišta. Ostala su svrstana u brdsko-planinska lovišta, koja uopće ne postoje u Zakonu o lovstvu Federacije BiH, niti u zakonima o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu.

Značajnije ili manje značajne primjedbe mogu se izreći na raspon nadmorske visine, veličinu lovne i nelovne površine i njihovo dalje razvrstavanje, ostale vrste divljači u lovištu te ugrožene i zaštićene vrste u lovištu. Najveće primjedbe odnose se na opis samih granica lovišta. Nejasno je koje su materijale članovi Povjerenstva koristili kao izvor, odnosno kako su mogli napraviti takve pogreške. Pogledaju li se topografski zemljovidi i šumarski zemljovidi različitih razmjera (koji su rađeni po općinama i koji imaju ucrtane granice) i usporede s opisom granica iz Odluke, i amaterima je jasno da su različite. Razlike su toliko uočljive da opis dijela iste granice dvaju susjednih lovišta nije jednak u opisu jednog i drugog lovišta (topografi bi šaljivo rekli flomaster je bio debeo). O korištenju jezičnih termina, koji nisu u skladu sa stručnim terminima, da ne govorimo.

Koja su moguća rješenja problema? Trivijalno rješenje je ne reagirati i pustiti da se donese Odluka, u kom slučaju će se pojaviti problemi kod označivanja lovišta, a poslije i u fazi upravljanja lovištem. Vrlo je lako moguće da opisana granica nije stvarna, što bi značilo nečije proširenje, ali i nečije smanjenje lovišta. Nelogično bi bilo da ploča s imenom grada bude na jednome, a oznaka za lovište u istoj općini na drugome mjestu, da se katastarska čestica na kojoj živite vodi u jednoj općini, a živite u lovištu u drugoj općini itd. Drugo rješenje je ponovno podnijeti amandman za lovišta u kojima su uočene nepravilnosti, pri čemu bi, osim lovačkih udruga, podnositelji trebali biti i općine, koje bi morale voditi računa o svome teritorijalnom integritetu i resursima u njima. Ovo rješenje zahtijeva određeno vrijeme, jer se moraju poštovati saborske procedure.

Ključno je, zapravo, sljedeće pitanje: Zašto je Povjerenstvo s radom započelo tek nakon skoro šest mjeseci od njegova formiranja? Jedini logičan odgovor je da se čekalo podnošenje planskih dokumenata za novu lovnu godinu. Lovačke udruge neće dobiti suglasnost na godišnje planove rada, ni lovište na korištenje, dok se ne donese Odluka o formiranju lovišta, što znači da se unaprijed planira da lovci vrše pritisak na političare koji ovu odluku trebaju donijeti, kako bi mogli ponovno ostvariti pravo na lovište. Ako se ministarstvo odluči za privremenu dodjelu lovišta (kako ne bi bili „bijela vrana“), otvara se mogućnost da inspekcijska tijela bilo koje razine u bilo kojem trenutku donesu rješenje o zabrani lova, jer je lovište dodijeljeno suprotno postojećem zakonu.

Lovačke udruge koje su napravile realne financijske planove za ovu lovnu godinu, pod pretpostavkom dodjele lovišta na desetgodišnje razdoblje, uz izvršavanje zakonskih, statutarnih i ugovornih obveza, nakon nekoliko godina u potpuno drugačijim uvjetima, morale su donijeti odluku o visini članskog doprinosa koji je znatno viši u odnosu na dosadašnji, što je krajnje nepopularno kod članstva. S jedne strane velika neizvjesnost oko dodjele lovišta i lova u slučaju da se lovišta dodijele, s druge strane povećane financijske obveze članstva, a sve to može imati za posljedicu osipanje članstva, premda to nikomu nije cilj. Kako god, ispada da će lovačke udruge i lovci, kao i do sada, biti glavni „krivci“ ako ne dođe do formiranja lovišta i da će platiti ceh nemara državnih službenika.