Novosti

NOVA ODLUKA O LOVIŠTIMA U SREDIŠNJOJ BOSNI

Premda je Zakon o lovstvu Federacije BiH prihvaćen 2006. godine i već postoje pokušaji izrade novog zakona, njegova najznačajnija odredba, ona o osnivanju lovišta, u Županiji Središnjoj Bosni (ŽSB) nije provedena do današnjeg dana.

Lovci u ovoj županiji lovili su na temelju suglasnosti na privremene planove gospodarenja, i svake je godine vladala neizvjesnost prije dobivanja suglasnosti.

Prema Zakonu o lovstvu, ključnu su ulogu trebala odigrati županijska ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, pripremajući stručne prijedloge odluka o osnivanju lovišta. U ŽSB-u, u većini je općina postojalo, a i danas postoji, više lovačkih udruga. Zna li se stav Saveza lovačkih organizacija BiH, koji utemeljenje više lovišta ne smatra utemeljenjem nego podjelom lovišta, jasno je da je tu politika itekako uplela svoje prste, jer se koncept „jedna općina – jedno lovište“ naslanja na ideju unitarne BiH, što je potvrđeno i sadržajem političke deklaracije SDA.

Umjesto da napravi stručan prijedlog, resorno županijsko ministarstvo godinama je inzistiralo na sporazumima između lovačkih udruga i davalo im suglasnosti na planove gospodarenja, premda je to moglo raditi samo jednu godinu. U jednom je trenutku, jer lovišta nisu bila formirana u skladu za zakonom, na scenu stupila federalna inspekcija, donijevši rješenja o zabrani lova. Pritom, inspekcija nije imala jednak odnos prema lovačkim udrugama u svim općinama. No ni to nije dovelo do konačnog cilja – slabljenja Lovačkog saveza Herceg Bosne, pa se pristupilo daljnjem „zavrtanju ruku“.

Godine 2015., inspektor je zabranio lov svim lovačkim udrugama koje lovište nisu dobile u skladu sa Zakonom o lovstvu, čime je prestao funkcionirati dotadašnji model, koji je inspektor i predložio i koji je trajao pet godina. Resornom županijskom ministarstvu naloženo je da se suglasnost na plan gospodarenja lovištem može dati samo jednom korisniku lovišta. U potrazi za modelom koji bi mogao zadovoljiti ovaj zahtjev, došlo se na ideju „asocijacije“. Na sastanku predstavnika lovačkih udruga ŽSB-a, predstavnika ŽVL-a i krovnih lovačkih saveza, održanom 2. veljače 2017. u Busovači, predložen je model prema kojem dvije postojeće lovačke udruge mogu formirati treću lovačku udrugu, radi dodjele lovišta. Općina Gornji Vakuf – Uskoplje nije prihvatila taj model, ostale općine u kojima je postojalo više lovačkih udruga, prihvatile su ga i formirale treću lovačku udrugu. Predloženi model odgovarao je dugoročnoj strategiji Bošnjaka i njihovoj viziji BiH.

Iduće su godine te lovačke udruge također dobile suglasnost na plan. Slobodno se može reći da su progutale „mamac“ i uglavnom se odrekle „suvereniteta“, da bi dobile dozvolu za lov. No to je trajalo samo sezonu i pol, kada je na scenu ponovno stupila inspekcija i utvrdila da je resorno ministarstvo lovačkim udrugama ponovno dalo suglasnost na planove. Pod prijetnjom izricanja kazne, ministarstvo je odustalo od daljnjeg izdavanja suglasnosti.

Kako je cijeli prostor ŽSB-a ostao bez titulara, briga o uzgoju i zaštiti divljači povjerena je županijskoj Upravi za šumarstvo. A MUP-u je naloženo da u okviru svojih ovlasti postupa protiv osoba koje u lovište unose oružje. Ovom su represivnom odlukom lovačke udruge u cijelosti razvlaštene i zabranjene su im sve aktivnosti u lovištu, čime je lovstvo u ŽSB-u bilo izloženo nesagledivo štetnim posljedicama. Bilo je to zeleno svjetlo za krivolovce, koji su ostvarili svoje snove da danima vršljaju po lovištu.

Pretpostavlja se da je cilj odluke bio stvoriti dodatni pritisak na lovce iz Gornjeg Vakufa – Uskoplja, koji nisu prihvatili stvaranje treće lovačke udruge.

Nova je odluka nekoliko puta bila na dnevnom redu županijske vlade, ali nikad nije prihvaćena. U međuvremenu su prestale s radom treće lovačke udruge na području Travnika i Novog Travnika.

Prvog listopada 2020. održana je sjednica županijske Vlade na kojoj je prihvaćen prijedlog odluke o osnivanju lovišta na području ŽSB-a. Taj prijedlog je zapravo déja vu u odnosu na prethodne odluke, jer sadrži samo neznatne promjene u odnosu na odluku koju je pripremilo Povjerenstvo za izradu prijedloga još 2018. godine. Najnoviji prijedlog odluke nije ispravio nedostatke uočene u prethodnom prijedlogu.

Premda se u odluci kaže da se lovišta osnivaju „Uvažavajući stanje u oblasti lovstva na području Kantona, dugogodišnju tradiciju lovstva, potrebe savremenog gospodarenja, pojedinačne specifičnosti svakog lovišta prema strukturi površina, prirodnim pogodnostima, vrstama divljači...“, jasno je da to nije tako. Ovom je odlukom pojam lovišta poistovjećen s pojmom općine, jer se lovišta formiraju u općinama s administrativnim, a ne prirodnim granicama. Dakle, riječ je o zastarjelom modelu, faktički naslijeđenom iz prethodnog sustava.

Ne prihvaća stvarno stanje, jer nije uzeo u obzir postojanje više lovačkih udruga u pojedinim općinama koje bi se mogle prijaviti na natječaj za dodjelu lovišta. Ne prihvaća ni dugogodišnju tradiciju lovstva, jer nije predvidio postojanje gospodarskih lovišta, koja su na ovom prostoru postojala od vremena Austro-Ugarske. Sva lovišta su kategorizirana kao sportsko-gospodarska, dakle za dodjelu lovačkim udrugama, što zbog financijske situacije, neizvjesnosti i nesigurnosti isključuje velika ulaganja, bez čega nema značajnijeg napretka nakon višedesetljetne stagnacije ili, čak, nazadovanja. Odluka samo parcijalno rješava osnivanje lovišta na području županije. Nisu riješena lovišta na području općina Gornji Vakuf – Uskoplje, Novi Travnik i Travnik, što ponovno može biti slamka za koju će se hvatati inspekcija.

U odnosu na odluku iz 2018., ova se odluka odnosi na općine u kojima nisu osnovana lovišta. Resorno ministarstvo prihvatit će sve naknadno postignute aranžmane s dogovorenim i utvrđenim granicama jednog ili više lovišta iste općine. No, ako se zna da bi svatko tko bi potpisao akt o formiranju više lovišta bio smatran izdajicom bošnjačkog naroda, malo je vjerojatno da će doći do sporazuma, jer su dvije lovačke udruge zbog negativnih iskustava istupile, odnosno ugasile treću lovačku udrugu, a u jednoj općini postoje oprečni zahtjevi. Zbog toga je gotovo iluzorno razmišljati o skorom postizanju dogovora, a time i o osnivanju lovišta. Jedini način pomaka u ovim općinama bio bi angažiranje vlasti koja bi sprečavanjem svakog oblika krivolova mogla dovesti zainteresirane za pregovarački stol i konačno usuglašavanja za obje strane prihvatljivih prijedloga.
Usvajanje prijedloga odluke na Vladi, tek je prvi korak. Prijedlog će biti upućen na sjednicu Sabora ŽSB-a. Ako se usvoji, slijedi objava u Službenim novinama. Nakon toga raspisali bi se javni pozivi i provele procedure dodjele lovišta na korištenje, sklopili ugovori i dobile potrebne suglasnosti za početak lovne sezone.

Najveća vrijednost ove odluke je što će omogućiti povratak lovaca u lovišta, gdje ih čeka mnogo posla. Donošenje odluke postavit će lovačke udruge u posve drugi položaj, što podrazumijeva mnogo odgovorniji i ozbiljniji pristup. Inače će vrlo brzo ostati bez lovišta, što im nakon ovoliko godina neizvjesnosti nikako ne bi trebalo.