Novosti

ODLUKA O OSNIVANJU LOVIŠTA U SREDIŠNJOJ BOSNI

Nakon što je županijska vlada, 1. listopada 2020., predložila Odluku o osnivanju lovišta na području ŽSB-a, Odluku je prihvatio i Sabor ŽSB-a, na sjednici održanoj 20. listopada 2020.

Odlukom su, po modelu „jedna općina, jedno lovište“, ustanovljena lovišta u devet općina ŽSB-a: Kiseljaku, Kreševu, Fojnici, Busovači, Vitezu, Jajcu, Dobretićima, Donjem Vakufu i Bugojnu, a u općinama Travnik, Novi Travnik i Gornji Vakuf-Uskoplje nisu jer se tamošnja lovačka društva nisu dogovorila oko broja lovišta, što je preduvjet njihova ustanovljenja.
U međuvremenu, LD „Vlašić“ Travnik i LD „Sokol“ Nova Bila iskoristili su mogućnost naknadnog postizanja sporazuma te su 26. studenog potpisali Odluku o načinu upravljanja i gospodarenja jedinstvenim lovištem „Travnik“.

Reakcije na Odluku su različite, od opreza i suzdržanosti do zadovoljstva i trijumfalizma.
Resorni županijski ministar, Salkan Merdžanić, vjeruje da je na taj način riješena dugogodišnja agonija lovstva u devet općina i da će ubuduće ljubitelji lova moći nesmetano provoditi svoje aktivnosti iz oblasti uzgoja i zaštite divljači, ali i odstrela, kad je u pitanju prekobrojnost štetnika. „Konačno ćemo moći nekomu dodijeliti lovišta u zakup i zajedno voditi brigu o divljači i svemu onom što propisuje lovnogospodarska osnova. Zadovoljni smo jer smo veći dio županije riješili i nadam se da će to biti poticaj i ovim trima općinama koje nisu potpisale sporazume te da će i one biti sastavni dio ove Odluke“, istaknuo je Merdžanić.

Predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne, Slavko Marin, naglasio je da je u proteklih desetak godina održan niz razgovora predstavnika lovačkih udruga, županijskih vijeća za lovstvo, lovačkih saveza i vlasti oko utemeljenja lovišta, na kojima je kao ključni problem razmatran broj lovišta.

Na raniji prijedlog Odluke resornog ministarstva o 12 lovišta, reagiralo se amandmanima, kojima su predložena 22 sportsko-gospodarska i jedno gospodarsko lovište, što Sabor ŽSB-a nije prihvatio. Nakon toga uslijedile su privremene zabrane lova, što je ponovno intenziviralo pregovore u traganju za mogućim rješenjem. Lovačke udruge članice Lovačkog saveza Herceg Bosne u proces pregovaranja ušle su s ciljem očuvanja pravnog subjektiviteta, financija, imovine, članstva, pripadnosti Savezu, biranja svojih kadrova i posjedovanja vlastitog lovišta. Tijekom pregovora pronađeno je uporište u članku 10. stavak 3. Zakona o lovstvu, koji omogućuje lovačkim udrugama da se, radi upravljanja i gospodarenja lovištem, mogu udružiti u asocijacije, pri čemu ne gube dotadašnji pravni status.

Ta ideja je razrađena, načinjeni su potrebni normativni akti, od kojih je najznačajniji Statut u kojemu je naglašeno da se novoformirana lovačka udruga formira isključivo radi sudjelovanja u postupku dodjele sportsko-gospodarskih lovišta. Sve lovačke udruge koje su prihvatile ovakav model registrirale su se u Ministarstvu pravosuđa i uprave ŽSB-a. Novoformirana lovačka udruga ima malu upravljačku strukturu, ovisno od udruge do udruge, koju čini jednak broj članova iz obje lovačke udruge utemeljitelja.


Prihrana fazana u zimovalištu

Dakle, svaka lovačka udruga sudjelovat će u procesu upravljanja i gospodarenja lovištem putem svojih predstavnika u krovnoj lovačkoj udruzi, kojoj će biti dodijeljeno lovište. Donošenju Odluke, od strane Vlade i Sabora, prethodilo je pisano izjašnjenje svih lovačkih udruga o dogovorenom načinu funkcioniranja lovstva u pojedinim općinama ŽSB-a. „Kroz ove procese stvorene su pravne pretpostavke za zakonito i organizirano provođenje lovnih aktivnosti u ŽSB-u. Dobro je da su se lovci vratili u lovišta, a uvjeren sam i nadam se da će i lovačke udruge iz preostalih triju općina koje nisu obuhvaćene odlukom postići dogovor“, završne su riječi predsjednika Slavka Marina.

Predsjednik Saveza lovačkih organizacija u BiH, Muhamed Hodžić, u svojim je komentarima spomenuo dvogodišnje kontakte s premijerom Vlade ŽSB-a Tahirom Lendom i ministrom Salkanom Merdžanićem, uz čitav niz sastanaka i dogovora vezanih za rješavanje ove problematike. „Problem više nije politički, jer je očigledno da su političari pokazali interes za rješavanjem problema. Problem je u lovačkim društvima koja imaju zahtjeve za dijeljenjem teritorija u neproporcionalnim omjerima“, naglasio je Hodžić i dodao „da je ovo jedan od velikih uspjeha i pobjeda lovstva u BiH“.

„Borili smo se i borba za lovišta, spas lova i vraćanje lovaca na mjesto koje im pripada bila je teška, iscrpljujuća, ponekad je djelovala i uzaludnom. (...) Našli smo sugovornike na svim stranama, od politike, preko lovstva, do oba saveza i jednostavno je zaključeno da se ne može dopustiti stanje anarhije koje nijednom ljubitelju prirode i lova nije odgovaralo. (...) Ovime su udareni temelji modernog lovstva u ŽSB-u i nadamo se da ćemo čim prije dobiti lovišta na privremeno korištenje, a već dogodine, ako Bog da, i na korištenje za razdoblje od deset godina“, riječi su Naima Pičara, predsjednika bošnjačkog Savjeta za lovstvo ŽSB-a i člana Upravnog odbora SLO u BiH.

Po usvajanju Odluke o osnivanju lovišta od strane Sabora ŽSB-a, županijsko Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, kao prijelazni korak, izdalo je „Rješenje o brigi o uzgoju i zaštiti divljači“, kojim se propisuje način gospodarenja lovištima u ŽSB-u do dodjele lovišta na korištenje putem javnog poziva.

Navedenim Rješenjem, lovišta na području devet općina ŽSB-a obuhvaćenim Odlukom eksplicitno se dodjeljuju krovnim (novoformiranim) lovačkim udrugama (ako u općini ima više lovačkih udruga) ili lovačkim udrugama koje su jedine na području općine. Rješenje je trajnijeg karaktera, odnosno bit će na snazi „do dodjele lovišta na gospodarenje u zakup, najkasnije do okončanja postupka osnivanja i dodjele lovišta na korištenje u skladu sa Zakonom o lovstvu“.

U Rješenju su taksativno nabrojene zakonske mjere koje su obuhvaćene brigom o uzgoju i zaštiti divljači iz kojih se izdvajaju: privremena zabrana lova, čuvanje lovišta, suzbijanje nezakonitog lova i uklanjanje štetnika. U Rješenju su navedene i obveze lovačkih udruga koje se odnose na smanjenje „broja predatora i štetočina na cijeloj površini lovišta na kojoj se prenose poslovi brige o uzgoju i zaštiti divljači“, vršenje „sanitarnog odstrela radi povećanog broja šteta od divljači“, te plaćanje dijela šteta koje čini zaštićena i lovostajem zaštićena divljač. Ministarstvo je zaduženo za nadzor nad provedbom Rješenja.

Iz naprijed navedenog vidljivo je da je Ministarstvo relativno brzo donijelo Rješenje o brizi o uzgoju i zaštiti divljači, kako bi se riješilo balasta koji je nosilo prethodnih godina. Naime, do donošenja Odluke, za (ne)brigu o lovištima bila je zadužena županijska Uprava za šumarstvo, za koju se ne zna konkretno što je radila i što je uradila „na brigi o uzgoju i zaštiti divljači“. S druge strane, kako su lovačke udruge razvlaštene nad lovištima, Ministarstvo je samo moralo plaćati štete od divljači. Izdavanjem Rješenja, lovačkim su udrugama ponovno dane ovlasti nad lovištima, a time i obveze plaćanja šteta od divljači, ali ne i pravo lova, odnosno izvršenje redovitog godišnjeg plana odstrela (samo lov predatora i sanitarni odstrel?).

Pa ipak, prava vrijednost ovoga Rješenja, (iako je nezakonito jer Zakon o lovstvu ne propisuje nikakvo „Rješenje o brigi o uzgoju i zaštiti divljači“), uza sve njegove negativnosti, legalan je i legitiman povratak lovaca u lovišta, gdje i pripadaju. Premda je za neke radnje kasno (priprema hrane za divljač, izgradnja i održavanje objekata, izlaganje hrane za divljač itd.), lovci se trebaju žurno organizirati, prilagoditi planove novonastaloj situaciji i čim prije krenuti u njihovo realiziranje. Ovo se poglavito odnosi na reguliranje brojnosti pojedinih vrsta nezaštićene divljači koje su u većini lovišta doživjele pravu ekspanziju u protekle dvije godine. Premda Rješenje lovcima uglavnom daje obveze, za koje u normalnim uvjetima imaju jaku motivaciju (lov, odnosno korištenje divljači), lovci će za dobrobit divljači i lovstva izvršiti dodijeljene zadaće, i naoružani strpljenjem, nadati se i konačnom rješenju u što skorijem vremenu.