Novosti

MUFLON – divljač koja voli Hercegovinu

Pretpostavlja se da je pradomovina muflona jugoistočna Azija, odakle su u neolitu doneseni na neke otoke u Sredozemlju. Kasnije su naseljavali dobar dio europskog kopna, ali su intenzivnim lovom u razdoblju od prije 3000-4000 godina istrijebljeni. Opstali su samo na otocima Korziki i Sardiniji, odakle su u doba Rimskog Carstva uneseni u kopneni dio Italije.

Naseljavanje u druge dijelove Europe odvijalo se sporo. Pojedinačno naseljavanje u okolici Beča vrše car Maksimilijan II. 1566. godine te vojskovođa Eugen Savojski 1730. godine. Uloga ovih muflona, međutim, bila je da služe kao atrakcija za posjetitelje parkova. Naseljavanje muflona u druge zemlje s ciljem uzgoja i lova, otpočelo je znatno kasnije. Prvo je to urađeno u Čehoslovačkoj 1858. godine, a u Njemačkoj tek 1902. godine. Kasnije je naseljen i u druge europske zemlje, osobito južne i središnje, premda ga ima i u sjevernoeuropskim zemljama. Procjenjuje se da današnja populacija muflonske divljači u Europi broji više od 90.000 jedinki.

Anatomska građa muflona odgovara građi ovce, ali se razlikuju po morfološkim karakteristikama. Naraste u dužinu do 130 cm, u visinu do 75 cm, mužjaci dostižu težinu i do 50 kg, a ženke do 35 kg. Mužjak se naziva muflon ili ovan, ženka muflonka ili ovca, a mlado muflonče ili janje. Glava muflona je relativno mala, bez izrazito naglašene konveksnosti nosnog dijela, karakterističnog za domaće ovce, međutim, kod nekih je jedinki konveksnost jače naglašena. Dlaka mu je oštra, ljeti kestenjaste, a zimi tamno smeđe boje. Glava, donji dio vrata, grudi i gornji dijelovi nogu su crne boje. Mužjak na leđima ima tzv. sivo sedlo, koje je zimi skoro bijelo. Na slabinama mužjaka, starijih od dvije godine, izrastu bijele dlake na površini od 20 do 30 cm. Predio oko nosa je također sivkaste ili bijele boje, što je vidljivije kod starijih grla, kao i unutarnje površine ušnih školjki, a djelomice i iznad očiju.

Mužjaci imaju rogove koji rastu u širokom luku, a vanjska strana im je prekrivena prstenovima po kojima se može približno odrediti starost jedinke. Ženke nemaju rogove, a ako ih i imaju, onda su kratki, dužine do 10 cm. Spolnu zrelost mužjaci dostižu s godinu, a muflonke s dvije godine starosti. Pare se u listopadu i studenom. Bremenitost ženke traje 150 – 154 dana, a ojanji obično jedno, ponekad i dva janjeta. Muflon doživi 16 – 20 godina, a lovi se zbog ukusna mesa, ali i rogova. Rogovi su nepravilnog trokutastog presjeka, usmjereni uvis i povijeni unazad. U jaka muflona narastu u dužinu do 90 cm i 23 – 25 cm opsega pri korijenu roga, a mogu biti teški i do šest kilograma.
Glavni parametri u ocjeni trofejne vrijednosti rogova su:

  • Prosječna duljina rogova u cm x 1 = broj točaka
  • opseg rogova pri korijenu u cm x 1 = broj točaka
  • Prosječni opseg rogova na početku 2/3 dužine roga u cm x 1 = broj točaka
  • Prosječni opseg rogova na početku 3/3 dužine roga u cm x 1 = broj točaka
  • Raspon rogova mjeren na mjestu najvećeg međusobnog razmaka vanjskih strana rogova u cm x 1 = broj točaka.
  • Zbroje se sve dobivene točke te im se dodaju bodovi za ljepotu, maksimalno 11 i odbiju se bodovi za manjkavost, maksimalno do 5 točaka.
    Rogovi muflona dobiju medalje sa sljedećim vrijednostima:

  • Trofej od 185,00 do 194,99 točaka – brončana medalja
  • Trofej od 195,00 do 204,99 točaka – srebrna medalja
  • Trofej s 205,00 i više točaka – zlatna medalja.
  • Zanimljivo je da su rogovi muflona kojeg je odstrijelio Josip Broz Tito 1979. godine u Karađorđevu, na izložbi trofeja u Zagrebu ocijenjeni s 242,15 CIC točaka, što je u to vrijeme bio svjetski prvak. Taj epitet izgubio je 1987. godine, kada je jedan trofej iz Čehoslovačke ocijenjen s 245,30 točaka. Trenutačni svjetski prvak također je iz Češke, s čak 258,60 točaka, odstrijeljen 2011. godine. Inače, ova zemlja ima najbrojniju populaciju muflona, oko 20.000 primjeraka i najveći postotak po broju odstrijeljene visokotrofejne divljači, zbog čega Lovački savez Češke ima odlučujuću ulogu u izradi propisa o uzgoju i ocjeni trofeja muflona.

    Na prostore Jugoslavije prvi mufloni uneseni su od 1902. do 1908. godine, i to na Brijunsko otočje, a njihovi su potomci i danas ukras ovog područja. Naseljavan je i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, npr. 1927. godine, kada je iz Italije unesen u lovište „Fruška gora“ kod Iloka, Hrvatska. Poslije 2. svjetskog rata prvi mufloni u Jugoslaviju naseljeni su u Sloveniju 1953. godine, a iduće godine ponovno kod Iloka u Hrvatskoj. Intenzivno naseljavanje muflona u bivšim jugoslavenskim republikama trajalo je od 1960. do 1980. godine. Kao rezultat toga danas na području Hrvatske obitava oko 3000, a u Sloveniji oko 2500 muflona. Njihove populacije ocijenjene su kao stabilne i danas su značajna lovnogospodarska divljač, atraktivna i domaćim i stranim lovcima. U pedesetim i šezdesetim godina 20. st. naseljavani su i u lovišta u Srbiji, gdje su se u nekima očuvali i do danas te broje oko 1500 primjeraka.

    Naseljavanje muflona u Bosni i Hercegovini dosta je kasnilo u odnosu na druge tadašnje republike i počelo je tek sredinom sedamdesetih godina. Tada je u cilju intenziviranja i racionalnog korištenja prirodnih potencijala „Programom razvoja lovstva u BiH“, početkom sedamdesetih godina, predviđeno naseljavanje na više lokaliteta i to pretežito u predjele Hercegovine. Tim programom muflon je unesen u ograđene ili slobodne prostore na lokalitete Vlaštica i Osišta – Trebinje, Diva Grabovica – Čvrsnica, kanjon Radimlje – Stolac i Žaba –Neum. Primjerci su naseljeni s Brijuna, iz Karađorđeva i Čehoslovačke. Najpotpunije podatke o tome imamo za Divu Grabovicu, u čemu je ključnu ulogu imao RO „Parkovi i nasadi“ Mostar, odnosno njegov OOUR „Lov i ribolov“, koji je imao koncesiju na lovišta u Hercegovine. U to je vrijeme ovaj OOUR vrijedio kao vrlo profitabilna grana lovnog turizma. Direktor je bio pokojni ing. Slavko Lovrić, čovjek s vizijom, veliki ljubitelj prirode i dobar organizator.

    Tako su početkom 70-ih radnici „Parkova i nasada“ odabrali teren za naseljavanje muflona i žicom ga ogradili radi zaštite od krivolovaca i sprečavanja migracije divljači. Riječ je bila o brdu Crnom vrhu, površine 112 hektara, čija je najviša točka bila na 712 m, a najniža na 300 m nadmorske visine. Po ocjeni stručnjaka lokalitet je zadovoljavao sve potrebe muflonske divljači, a to su suha staništa obrasla svjetlijim šumama, s enklavama pašnih površina i partijama stjenovite – tvrde podloge. Usporedo se radilo na čišćenju lovišta i eliminaciji predatora, te je uređeno pojilište. Prvi primjerci, 9 grla, na Crni vrh ispušteni su 1977. godine, a iduće godine je ispušteno 39 grla muflona. Kako je uzgoju i zaštiti posvećena velika pozornost, idućih godina broj im je porastao, a 1985. godine stanište je naseljeno s dodatnih 15 grla. Po podatcima tadašnjeg lovočuvara, do 1992. godine razmnožavanjem se broj povećao na 109 jedinki.

    Po dostupnim podatcima, u 15 godina uzgoja muflona u BiH na svim lokacijama (ograđenom i slobodnom prostoru), muflon se odlično prilagodio uvjetima staništa pa se populacija uspješno razmnožavala, posebno na području Trebinja.

    Nažalost, program nije doživio krajnji cilj, a to je ozbiljniji komercijalni lov. Prekinut je ratnih devedesetih, kada su krivolovom mufloni u potpunosti istrijebljeni, a lovišta devastirana. Npr. u Grabovici su čak uništeni i zaštitna ograda i betonski stubovi. Porazna je činjenica da u postratnom razdoblju do sada nije bilo ozbiljnijih pokušaja naseljavanja ove divljači u našoj zemlji, a posebno u Hercegovini. Tako muflon ostaje predstavnik divljači visokog lova, čiji ekonomski potencijal ni izdaleka nije iskorišten u mjeri koju pružaju naša lovišta. Za razliku od nas, većina europskih zemalja u njegov je uzgoj i zaštitu uložila velik novac, što se u konačnici pokazalo ekonomski potpuno opravdanim.

    Dokaz za to je susjedna Hrvatska, gdje se godišnje planski odstrijeli više od 500 jedinki, a cijena odstrela visokotrofejnih primjeraka s 205 CIC točaka kreće se do 22.500 kuna. Za svaku točku više plaća se dodatnih 1000 kuna. Slična je situacija i u Sloveniji. Zato se iskreno nadamo da će se odgovorni u što kraćem roku ozbiljnije pozabaviti ponovnim naseljavanjem ove divljači u Hercegovinu. Tim više jer ozelenjeni krš umnogome ispunjava zahtjeve staništa za muflonsku divljač, i to na širem prostoru. Dokaz tomu su primjeri uspješnog naseljavanja u prošlosti, ali i nedavna istraživanja domaćih znanstvenika, koji su potvrdili da više lokaliteta u Hercegovini pruža odličan životni prostor za muflona. Primjerice, područja oko Posušja bila bi njihova idealna staništa, što nikako ne znači da i drugi prostori Hercegovine nisu adekvatan životni prostor muflona.

    Akcije naseljavanja muflona, provedene prije 40-ak godina u Hercegovini, pokazale su se vrlo uspješnim. Nažalost, muflona kod nas odavno nema i u povijesti naših lovišta samo su kratka i izgleda već zaboravljena epizoda. Ne mora, međutim, tako i ostati. Nedavna istraživanja stručnjaka pokazala su da više lokacija u Hercegovini mogu biti odlična staništa ove atraktivne divljači.

     

    DINAMIKA NASELJAVANJA MUFLONA

    Lokalitet

    Razdoblje

    Broj unesenih jedinki

    Prostor

    Vlasište, Trebinje

    1975.

     5

    Slobodni prostor

    Žaba, Neum

    1985.

     15

    Slobodni prostor

    Istup, Stolac

    1980. – 1981.

     37

    Slobodni prostor

    Osišta, Trebinje

    1980. – 1983.

     99

    Zagrađeni prostor, 1000 ha

    Diva Grabovica

    1977. – 1985.

     63

    Zagrađeni prostor, 112 ha